Ne tako davno, prosinac 2022., dogodio se preokret u mom životu točnije zacrtanoj karijeri. Naime, započeo mi je period školovanja / osposobljavanja za pomoćnog kuhara u organizaciji HZZ-a i Učilišta Slađana Dabro. Kako kao nezaposlen čovjek praktički kuham većinu vremena za obitelj, tako sam odlučio spojiti ugodno s korisnim i dobiti tu potvrdu i upis u radnu knjižicu. Obzirom da već imam dva upisana tečaja u knjižicu pored vlastite struke, otprilike sam nagađao kako bi se nastava mogla izvoditi.
Međutim, od svih tečajeva koje sam završio ovaj, u neku ruku podcjenjivački tečaj od strane javnosti, je bio daleko najbolji i najkorisniji. Upoznao sam ljude raznih životnih godina sa vlastitim problemima i ciljevima. Najbitnije od svega je da smo se povezali te ostali u međusobnom kontaktu.
I što sam naučio? Da teoriju svi mogu savladiti ukoliko ju žele, ali da je bitnija komunikacija s predavačem i općenito jedni s drugima. Zašto? Naučite razgovarati, uviđate svoje nedostatke, ali i prednosti i sve zajedno slažete u jednu lijepu optimističnu priču koja svima nama, kao nezaposlenim osobama, zaista i treba.
A praktična nastava? Ajme koja promjena s moje struke – ekonomije. Nema hrpe papira već suđa, nema kalkulatora, registratora i sjedenja, već noževa, povrća, mesa i stajanja za radnom jedinicom. Ali najbitnija promjena je ta da nisam bio mentalno umoran u glavi, već fizički od rada. Fizička bol prođe kad malo sjedneš i odmoriš, dok te mentalna bol sastavi da ne možeš doma funkcionirati nakon radnog dana.
Što je moj zaključak? Promjena je dobra, čak i odlična, i u mom slučaju i korisna jer volim kuhati i kod kuće. Upoznao sam obične male ljude i “velike” ljude – ljude iz struke. Ostavilo je dubokog pozitivnog traga u meni do te mjere da želim još!
